.

.

.

.

.

.

Tome Serafimovski (rođen 14. srpnja 1935. godine u selu Zubovce kod Gostivara, Makedonija) je makedonski kipar. Osnovnu školu završio je u Gostivaru. U Splitu je 1957. godine završio srednju umjetničku školu, odsjek kiparstva, u klasi profesora Željka Radmilovića, a surađuje s profesorima Ivan Mirković i Marin Studin. Istodobno je tri godine radio kao slikar-scenograf u splitskom Narodnom kazalištu. Svoje obrazovanje nastavio je 1957. godine na Akademiji za likovne umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je diplomirao 1963., u klasi profesora Antuna Augustinčića. U međuvremenu, jednu godinu radio je kao suradnik u majstorskoj radionici svog profesora.

U siječnju 1966. godine, kao stipendist Francuske vlade, započeo je boravak u Parizu. Višegodišnji boravak u Parizu ostavio je vidljive tragove na stvaralaštvo Tome Serafimovskog. Nakon povratka iz Pariza, krajem 1969., neko vrijeme radi kao scenograf u Televiziji Skopje. Od početka 1970. pa sve do 1987. godine živi i radi u Gostivaru i Ohridu.

Član je Društva likovnih umjetnika Makedonije od 1962., član je MANU od 1988., član je SANU, u redu stranih članova od 2003. kao i član Svjetske akademije znanosti i umjetnosti sa sjedištem u San Francisku od 2006. godine.

Tijekom svih godina stvaranja, Tome Serafimovski je imao više od 30 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, među kojima: u Gostivaru, Splitu, Rijeci, Parizu, Skopju, Beogradu, Ohridu, Karlovcu, Mostaru, Las Palmasu i Nürnbergu, a sudjelovao je i na preko 300 grupnih i kolektivnih izložbi. Do sada je ostvario, u trajnom materijalu – bronci, mramoru i drvu, preko 500 skulptura (skica, figura, portreta, reljefa), te 40-tak spomen-obilježja i spomenika (na više tema), koji su rasuti diljem Republike Makedonije, prijašnje Jugoslavije i u svijetu.

Njegova dijela nalaze se u više privatnih zbirki diljem svijeta, kao i u mnogim galerijama i muzejima, i to u: Galeriji Buckinghamske palače (u zbirci princa Charlesa) u Londonu, Muzeju Vatikana u Rimu, Muzeju društva pisaca u Las Palmasu, Makedonskom kulturnom centru u Perthu, Fondaciji “Kiril i Metodij” u Sofiji, Galeriji Festivalskog centra u Varni, Kući-muzeju “Edvard Kardelj” u Ljubljani, Gradskoj knjižnici u Karlovcu, Muzeju Grada Mostara, Narodnom muzeju u Valjevu, Gradskom muzeju u Đakovu, Galeriji velikana u MANU, Hrvatska, Knjižnici HAZU u Zagrebu, Umjetničkoj zbirci SANU u Beogradu, Sobranju Republike Makedonije, Vladi Republike Makedonije, Muzeju suvremene umjetnosti u Skopju, Dramsko kazalište u Skopju i mnogim drugim institucijama u Makedoniji i diljem svijeta.

Akademik Tome Serafimovski je dobitnik brojnih nagrada i priznanja: “11. Oktomvri”, “18. Oktomvri”, “Nereški majstori”, Zlatna povelja za 30 godina umjetničkog rada, “Art egzodus ’98″, “13. Noemvri”, “Duhovni ratnik”, Orden Zagrebačke nadbiskupije, Zahvalnost HAZU, “Majka Tereza”, Orden Reda hrvatskih pletera…

Njegovi najpoznatiji spomenici i spomen-obilježja su: “Makedonski partizanski odred Korab” u Novom Selu kod Gostivara, “Streljanje” u Leunovu, kod Gostivara, “Kiril Pejčinović-Tetoеc” i “Iljo Antеski-Smok” u Tetovu, “Narodni heroj Vjera Jocić” u Makedonskoj Kamenici, “Prodor”, na mostu preko rijeke Korane i “Krava” u Karlovačkoj industriji mlijeka u Karlovcu, “Sv. Kiril i Metodij” u Ohridu, Skopju i Beogradu, “Majka Tereza” u Skopju, Vatikanu i Nürnbergu, “Kočo Racin” u Samoboru i Velesu, “Petre Prličko” i “Panko Brašnarov” u Velesu, “Milton Manaki” u Bitoli, “Ljudevit Gaj” u Zagrebu, “Sv. Naum Ohridski – Čudotvorac” i “Sv. Kliment Ohridski” u Ohridu, i brojni drugi.

 

Petre Prličko je jedan od najpoznatijih makedonskih glumaca u kazališnoj i filmskoj umjetnosti. Sa oko 8000 predstava, 32 filma, 6 dramskih tekstova, 11 dramatizacija i dvadesetak televizijskih uloga, on je prava legenda makedonskog glumišta u 20. stoljeću.

Rođen je u Velesu 13. ožujka 1907. godine. I pored toga što je bio upisan u gimnaziju, nije ostal dugo vremena tamo. 1923. godine napušta gimnaziju i priključuje se putujućem kazalištu Mihajla Lazića. Nakon što je promijenio nekoliko kazališnih družina, 1931. ohrabren od načina na koji ga je publika primila, on osniva svoje vlastito kazalište “Boem”.

Od 1939. član je Narodnog kazališta u Skopju, te od 1944. u partizanskom kazalištu „Kočo Racin“ koje kasnije prerasta u Makedonsko narodno kazalište. Upravo tamo njegov je talent bljesnuo u punom sjaju i on postaje doajen makedonske scene u to vrijeme. Sa svojim impresivnim izvedbama uloga „čovjeka od naroda“ ističe svoj osobiti umjetnički senzibilitet. Isprobava svoj talent i kao kazališni redatelj. Igrao je glavne uloge i u mnogim filmovima od kojih su najpoznatiji: Frosina – 1952, Vučja noć – 1955, Miss Stone – 1958, Mirno ljeto – 1961, Solunski atentatori – 1961, Tvoj rođendan – 1961, Dani iskušenja – 1965, Do pobjede i poslije nje – 1966, Makedonska krvava svadba – 1967, Memento – 1967, Planina gnjeva – 1968, Republika u plamenu – 1969, Makedonski dio pakla – 1971, Vrijeme, vode – 1980, Vrijeme, život – 1999.

Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja: „Zlatna arena“ za glavnu ulogu u filmu „Miss Stone“, AVNOJ, „11. Oktomvri“, „Branko Gavela“, „Slavica“ za životno djelo, Orden zasluge i druge. Petre Prličko umro je 16. studenog 1995. godine u Skopju.

Povijest filmografije u Makedoniji započinje još na početku 20. stoljeća, donošenjem prve kamere na Balkanu od strane braće Manaki. Premda makedonski film nema veliku produkciju, ipak su ostvarenja značajna.

1905. g. započinje kreativna povijest filma u Makedoniji. Po sjećanjima Miltona Manakija, Janaki Manaki kupuje filmsku kameru “Bioscope” proizvodnje “Charles Urban Trading Co”. S tom kamerom u rodnoj Avdeli braća snimaju prve “žive slike” ne samo u Makedoniji, nego i na Balkanu. Zauvijek će ostati zabilježena njihova 114 godina stara baka Despina.

1952. g. “Vardar Film” snima prvi makedonski igrani film “Frosina” u režiji Voislava Nanovića. Kasnije slijede filmovi “Vučja noć” u režiji Francea Štiglica, “Mali čovjek” Žike Čukulija, “Miss Stone” Žike Mitrovića (prvi makedonski igrani film u boji), “Viza zla” Francea Štiglica, “Tri Ane” Branka Bauera, “Mirno ljeto” (prvi film sniman od makedonskog režisera, Dimitrija Osmanlija), “Solunski atentatori” Žike Mitrovića (prva makedonska filmska komedija), “Ispod istog neba” Ljubiše Georgievskog i Miomira Miki Stamenkovića, “Dani iskušenja” Branka Gapoa, “Do pobjede i poslije nje” Žike Mitrovića, “Memento” Dimitrija Osmanlija, “Kuda nakon kiše” Vladana Slijepčevića, “Makedonska krvava svadba” Talea Popova, “Planina gnjeva” Ljubiše Georgievskog, “Vrijeme bez rata” Branka Gapoa, “Cijena grada” Ljubiše Georgievskog, “Makedonski dio pakla” Vatroslava Mimice, “Crno sjeme” Kirila Cenevskog, “Embrij No. М” Petra Gligorovskog (prvi makedonski crtani film), “Otac” Kole Angelovskog, “Jad” Kirila Cenevskog i drugi.

1976. g. počinje s radom Kinoteka Makedonije. Od tog razdoblja snimljeni su filmovi “Najduži put” Branka Gapoa, “Presuda” Talea Popova, “Ustani Delfina” Aleksandra Đurčinova, “Vrijeme, vode” Branka Gapoa, “Olovna brigada” Kirila Cenevskog, “Crveni konj” Stolea Popova, “Južna staza” Steve Crvenkovskog, “Jesam li ti rekao” Steve Crvenkovskog, “Čvor” Kirila Cenevskog, “Sretna Nova ’49.” Stolea Popova, “Haj-Faj” Vladimira Blaževskog, “Vikend mrtvaca” Kolea Angelovskog i drugi.

Od 1991. g. snimljeni su filmovi “Tetoviranje” Stolea Popova, “Makedonska saga” Branka Gapoa, “Prije kiše” Milča Mančevskog, “Anđeli na Otpadu” Dimitrija Osmanlija, “Gipsy Magic” Stolea Popova, “Preko jezera” Antonia Mitrićeskog, “Zbogom 20. stoljeću” Aleksandra popovskog i Darka Mitrevskog, “Maklabas” Aca Stankovskog, “Vrijeme, život” Ivana Mitevskog, “Prašina” Milča Mančevskog, “Kao loš san” Antonia Mitrićeskog, “Tajna knjiga” Vlade Cvetanovskog, “Gluha kuća” Ive Trajkova, “Kako ubih sveca” Teone Mitevske, “Godina nade” Svetozara Ristevskog, “Velika voda” Ive Trajkova, “Iluzija” Svetozara Ristevskog, “Bal-kan-kan” Darka Mitrevskog, “Kontakt” Sergeja Stanojkovskog, “Sjene” Milča Mančevskog, “Preokrenuto” Igora Ivanova, “Majke” Milča Mančevskog i drugi.

.

.

.

.

ZAJEDNICA MAKEDONACA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Makedonsko Kulturno Društvo „Braća Miladinovci“ Osijek

Gradske Galerije Osijek

.

IZLOŽBA SLIKA

.

“CIKLUS RELJEFI”

(CRVENO, LJUBIČASTO, BIJELO)

.

AKADEMSKI SLIKAR

KRUNISLAV STOJANOVSKI

.

petak, 18. svibnja 2012. godine od 20 sati

Galerija Waldinger, Osijek, Fakultetska 7

.

POKROVITELJI

Savjet za nacionalne manjine pri Vladi R. Hrvatske,

Osječko-baranjska županija i Grad Osijek

.

Pozivnica za izlozbu K. Stojanovskog – Osijek 2012

.

.

.

.

.

.

ZAJEDNICA MAKEDONACA U REPUBLICI HRVATSKOJ

I

MAKEDONSKO KULTURNO DRUŠTVO „MAKEDONIJA“ SPLIT

VIJEĆE MAKEDONSKE NACIONALNE MANJINE GRADA SPLITA

MAKEDONSKA PRAVOSLAVNA CRKVENA OPĆINA „SV. NAUM OHRIDSKI“ SPLIT

PREDSTAVNIK MNM ZA SPLITSKO-DALMATINSKU ŽUPANIJU

KULTURNA MANIFESTACIJA

„21. DANI MAKEDONSKE KULTURE – SV. KIRIL I METODIJ“

Program:

subota, 14. travnja 2012. u 11.00 sati; MKD „Makedonija“, Maž. Šetalište 8/A, Split

OTVARANJE IZLOŽBE IKONA „VO PRESRET NA VELIGDEN“

zagrebačke umjetnice Vere Bulović Ismailovske uz nastup pjevačkog zbora MKD-a „Makedonija“

* * *

ponedjeljak, 14. svibnja 2012. u 19.00 sati; Europski pokret Split, Hrvojeva 1, Split

„SVEČANA AKADEMIJA“ najstarijeg makedonskog dnevnog lista „Nova Makedonija“

uz nastup pjevačkog zbora MKD-a „Makedonija“

* * *

Utorak, 15. svibnja 2012. u 11.30 sati; GK „Marka Marulića“, Ulica slobode 2, Split

OTVARANJE IZLOŽBE RADOVA KOLONIJE „PAPRADINSKI MAJSTORI“ VELES; RM

uz nastup pjevačkog zbora MKD-a „Makedonija“

* * *

petak, 25. svibnja 2012. u 19.00 sati; Sjemenište Splitsko-makarske nadbiskupije

 „SVEČANA AKADEMIJA“ MKD-a „Makedonija“

Predavanje o životu i djelu Sv. Kirila i Metoda-prof.dr. Vasil Tocinovski

Kulturni program:

Pjevačka, recitatorska i folklorna grupa MKD-a „Makedonija“

uz pratnju orkestra „Makedo“ MKD-a „Makedonija“

i nastup najmlađih polaznika škole makedonskog jezika u OŠ Skalice

Gosti: Novi mađarski kulturni centar Split

* * *

             Subota, 26.svibnja 2012. u 12.00  sati, MKD „Makedonija“ Split, Tolstojeva 32

Pjesnici i pisci u MKD „Makedoniji“ u Splitu

(promocija knjiga i zbirki pjesama makedonskih autora)

POKROVITELJI

SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKE

SLUŽBE ZA KULTURU GRADA SPLITA

 

Kokan Ajanovski (17. siječanj 1982.) je natjecatelj u maratonskom trčanju, prvak Makedonije na 10 kilometara u 2010. godini na državnom atletskom prvenstvu u Velesu. Državni prvak na 5 kilometara u 2011., prvi na Skopskom polumaratonu među makedonske konkurencije 3. u generalnom plasmanu. Reprezentativac Makedonije u planinskom trčanju i cross countriju i kao takav, sudionik svjetskog i europskog natjecanja u planinskom trčanju. Član je atletskog kluba „Rabotnički“, Skopje.

Atanas Nikolovski (22. lipanj 1980.) je makedonski juniorski šampion od 1998. godine u disciplini kajak na divlje vode. 15. Mjesto na svjetskoj rang listi u juniorskoj konkurenciji. Seniorski šampion Makedonije od 2000. do 2010. 2004. godine plasirao se na 6. mjestu europskog šampionata u ekipnom natjecanju, a kao individualac zauzima 19. mjesto. 2008. nosio je makedonsku zastavu na 29. Ljetnim olimpijskim igrama u Pekingu, Kina. 2009. doseže 14. mjesto na svjetskoj rang listi na utci u Sidneju, Australija. 2010. godine osvaja prvo mjesto u polufinalu utrke, a na kraju završava na 7. mjestu na Svjetskom prvenstvu na rijeci Tacen, u Ljubljani, Slovenija. Nosi brončanu medalju Balkanskog šampionata, pobjednik je i na Ilindenskom kajaku – slalom 2010. (IKAS) na rijeci Treska kod kanjona Matka i deseti je put postao prvak Makedonije. Proglašen je najboljim makedonskim sportistom u 2010. godini.

 

Simon Trpčeski je makedonski klasični pijanist. On je jedan od najafirmiranijih makedonskih izvođača i vjerojatno najbolji makedonski pijanist svih vremena. O njegovom talentu svjedoči mnoštvo međunarodnih uspjeha i najviših kritika, kao i generalno mišljenje glazbenih kritičara širom svijeta.

Rođen je 1979. godine u Skopju, Republika Makedonija. Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje završava u MBUC „Ilija Nikolovski-Luj“ u Skopju, u klasi prof. Ljudmile Romanove. 2002. godine diplomira na Fakultetu za glazbenu umjetnost pri Sveučilištu „Sv. Kiril i Metodij“ u Skopju, u klasi prof. Borisa Romanova. Danas je vanredni profesor na svom matičnom fakultetu.

U Makedoniji ima veliki broj nastupa u više gradova, uključujući i nastupe na Ohridskom ljetu, Skopskom ljetu, Bitolskom kulturnom ljetu, kao i nastupe s Makedonskom filharmonijom i orkestrom Fakulteta za glazbenu umjetnost iz Skopja.

U Sjevernoj Americi nastupao je s filharmonijskim orkestrima New Yorka, Philadelphije, Los Angelesa, San Francisca, Ottawe, kao i sa simfonijskim orkestrima Colorada, Baltimora, Seattla, Toronta, Phoenixa, Chicaga, Pittsburgha, Clevelanda, Bostona. U Južnoj Americi ima nastupe sa simfonijskim orkestrima u Braziliji i Sаo Paulu. U Aziji i Australiji Trpčeski je nastupao sa simfonijskim orkestrima Sydneya, Melbourna, Zapadne Australije, Singapora i Novog Zelanda. Njegovi europski nastupi uključuju recitalna izvođenja na glavnim scenama u Londonu, Amsterdamu, Parizu, Dublinu, Bilbau, Milanu, Vilniusu, Lisabonu, Hamburgu, Pragu, Münchenu, Düsseldorfu, Helsinkiju, Bruxellesu, Toulousu, Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Budvi, Baru, Firenci…

Trpčeski je izdao šest kompakt diskova za koje je dobio bljeskave ocjene. Neke od značajnijih nagrada i priznanja koje je dobio Simon Trpčeski su: 1998. – Prvo mjesto na međunarodnom natječaju „Yamaha Music Foundation of Europe“ u Skopju; 2000. – Drugo mjesto na ,,Millenium World Piano Competition London“; 2003. – „Young Artist Award“ od Kraljevskog Filharmonijskog Društva (Royal Philharmonic Society); 2005. – Disk mjeseca (Travanj) – BBC Music Magazine; 2009. – „Orden zasluga za Makedoniju“ koji mu je dodijelio predsjednik Makedonije, Đorge Ivanov; 2010. – Nagrada za Izvanredna dostignuća od Ujedinjene Makedonske dijaspore; 2011. – Trpčeski postaje prvi nositelj titule Nacionalni umjetnik Makedonije.

 

Makedonska glazbena etno grupa „Sintezis“ oformljena je 1995. godine, a samo ime izražava njihov glazbeni koncept, kombinacija tradicionalnog zvuka sa suvremenim aranžmanima stvarajući glazbenu sintezu. Prodirući duboko u korijenima makedonskog folklornog nasljeđa i vodeći računa o očuvanju tradicionalnih vrijednosti i stvaranju suvremenih visokoestetskih stilizacija, ova grupa osvježava i nastavlja makedonsku folklornu tradiciju.

Grupa u svom muziciranju koristi skoro sve makedonske tradicionalne instrumente (Radoslav Šutevski – udarni instrumenti, Vane Jovčev – klavir i klavijature, Marjan Jovanovski – tambura, Goce Uzunski – bubanj i tarabuka, i Goce Dimovski – zurla, gajde i kaval), a pored suvremenih klavijaturnih instrumenata, sliku nadopunjuju i tri anđeoska glasa Anete Šulakovske, Biljane Ristovske i Mirjane Joševske koje pjevaju u duhu ženskog grupnog pjevanja iz stare makedonske seoske tradicije. Grupa je čak uspjela ugraditi tradicionalni folklor u jednom nesvakidašnjem simfonijskom zvuku, kada su muzicirali s Makedonskom filharmonijom.

U njihovoj glazbi ne uživaju samo Makedonci, već i cijeli svijet koji nije mogao ostati imun na cijelu tu egzotičnu, unikatnu i nezaustavljivu neo-tradicionalnu, ali univerzalnu makedonsku glazbu. „Sintezis“ je obišao Makedoniju nekoliko puta, a nastupali su i u Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Njemačkoj, Grčkoj, Srbiji, Crnoj Gori, Portugalu, Španjolskoj, Belgiji, Poljskoj, Francuskoj, Švedskoj, SAD-u, Japanu, Australiji… Svoji su prvi album objavili 1996. godine, a do sada imaju objavljeno još šest albuma.