Mjesečne arhive: January 2014

Dimo Todorovski – kipar

1

 

Dimo Todorovski (Solun, 11. prosinca 1910. – Skopje, 27. travnja 1983.) bio je poznati makedonski kipar prve generacije kipara koji su utemeljili ovu likovnu umjetnost. On je bio jedini kipar koji se pojavio između dva svjetska rata u Makedoniji. Dvije godine nakon njegova rođenja, njegova se obitelj vratila u rodni grad Prilep. Studirao je u Beogradu, gdje je završio Umjetničku školu s akademskim tečajem na odjelu skulptura u klasi prof. P. Palavičinija. Po povratku u Makedoniji, sudjelovao je u formiranju Umjetničke škole u Skopju, gdje je bio i profesor do umirovljenja. Todorovski je jedan od osnivača i Umjetničke galerije 1949. godine. Bio je idopisni član MANU-a. I danas u naselju Trnodol gdje je živio, stoji njegova prazna kuća s ateljeom, koju je ostavio da bi se adaptirala u spomen-kuću.

 

Dimo Todorovski realizirao je brojne skulpture od gipsa i bronce u različitim formatima, kao i više monumentalnih javnih spomenika u Makedoniji (Trnica, Kruševo, Veles, Struga, Ohrid…). Osim djela s temama NOB-a i socijalnih tema, izrađivao je i portrete. Poznat je kao autor koji je kompletno bio predan skulpturi, kiparstvu. Nažalost, mnoge od skulptura iz vremena prije Drugog svjetskog rata bile su mu uništene. Veliki broj njegovih djela nalaze se u Nacionalnoj galeriji Makedonije, u Muzeju suvremene umjetnosti i u MANU-u, a ima djela i u privatnim kolekcijama.

 

Neka od njegovih značajnijih djela su: spomenik na Mečkinom kamenu u Kruševu (1983), statua „Oro“ na prilepskom trgu (1972), djelo u bronci „ Braća Miladinovci“ (1945), djelo „Jama“ u Daut-pašinom amamu (1956), „Sv. Kliment Ohridski“ (1967), „Ćemanedžija“ (1942), „Majka na umetnikot“ (1947), „Tutunoberačka“ (1942), spomenik NOB-a u Trnici i druga.

 

Petar Mazev – slikar

1

 

Petar Mazev (Kavadarci, 10. veljače 1927. – Skopje, 13. ožujka 1993.) bio je makedonski slikar. On je jedan od najznačajnijih autora moderne makedonske umjetnosti. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu 1953. godine i iste je godine postao član Društva likovnih umjetnika Makedonije (DLUM). Bio je član avangardne grupe „Mugri“. Profesor na Arhitektonskom fakultetu, Skopje. Bio je i jedan od osnivača Fakulteta likovnih umjetnosti u Skopju, gdje je bio dekan i profesor.

 

Svoje je prve crteže na početku Mazev radio s ugljenom izgorenog drveta, zbog čega je i dobio nadimak „Ćućo“. Tijekom svoje uspješne umjetničke karijere prošao je kroz nekoliko razvojnih faza u stvaralaštvu: ekspresionistički realizam, nadrealizam, enformel, da bi se na kraju opet vratio figuri. Poznat je i priznat kao jedan od najsposobnijih kolorista u modernom makedonskom slikarstvu. Zadnja faza u stvaralaštvu Mazeva izlazi iz ranije asocijativne materije njegovih djela i kreće se ka neobičnim plastičnim aglomeracijama.

 

Izlagao je na brojnim gupnim i samostalnim izložbama u Makedoniji i inozemstvu: Burma, Kina, Indija, Francuska, Čile, Milano, Beograd, Ljubljana, Dižon, Bratford, Rim, Torino, Nirnberg, Studgart, Berlin, Nim, Šel, Pariz, Peking, Njujork, Lozana, Meksiko Siti, Atena, itd. Njegova djela nalaze se u više privatnih i javnih zbirki u Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, SAD-u, Njemačkoj, Švicarskoj i drugim zemljama.

 

Petar Mazev autor je i više mozaika. Njegova najznačajnija djela su: „Manastirski pejzaž“, „Zrelo žito“, mural u Željezari u Skopju, mozaik u Stopanskoj banci i Državnoj bolnici u Skopju, mozaik na spomeniku Ilindenskog ustanka u Kruševu, mural na starom autobusnom kolodvoru u Kavadarcima, najveći i najupečatljiviji mozaik u Spomen-kosturnici u Velesu i mnoga druga.

 

Dobitnik je najviših republičkih, saveznih i međunarodnih nagrada i priznanja, među kojima su i „Sapiro“ u Parizu (1959), „11. Oktomvri“ (1961), „13. Noemvri“ (1969), „Nikola Martinovski“ (1981), Nagrada za slikarstvo SLUZ-a (1981), Nagrada za slikarstvo DLUM-a (1987) i druge.

Miroslav Georgievski – Miro – karikaturist

1

 

Miroslav Georgievski – Miro rođen je u Kumanovu 1946. godine. Kao inženjer strojarstva dugi je niz godina živio od svoje profesije. Karikatura, strip i dizajn bili su mu više nego hobi. Radio je kao urednik za karikature u makedonskom satiričkom časopisu „Osten“, a nekoliko godina crtao je karikature i stripove za dnevne novine „Nova Makedonija“ i „Dnevnik“. Izdao je jednu knjigu s karikaturama na temu starih makedonskih narodnih pjesama.

 

Kao dobitnik više od četrdeset nagrada i priznanja, ne samo u Europi nego i u više prekooceanskih zemalja, on je jedan od najuspješnijih makedonskih karikaturista. U Kini, gdje je osvojio titulu „Majstora karikature“, prema klasifikaciji kineskih karikaturista, Georgievski je proglašen za jedan od stotinu najznačajnijih živih karikaturista u svijetu. U 2011. godini, u Makedoniji od ZKM-a bio je izabran za karikaturista godine.

 

Miroslav Georgievski je sa svojim karikaturama sudjelovao na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u Makedoniji i inozemstvu. Na 7. Međunarodnom zagrebačkom salonu autokarikatura 2013. godine, s izložbom pod nazivom „Auto-škola – auto naš svagdašnji“, Miroslav Georgievski za svoju karikaturu bio je dobitnik Prvog posebnog priznanja.

 

Blagoja Drnkov – fotograf

1

 

Blagoja Drnkov (Skopje, 1914. – Skopje, 31. siječnja 2012.) bio je doajen makedonske fotografije i kinematografije. Još kao učenik bavio se fotografijom. Nakon završene srednje škole, zapošljava se u fotografskom dućanu Fotoamater“, kada i kupuje svoju prvu filmsku 9,5 mm kameru i vlastiti kinoprojektor, a od 1940. godine postaje vlasnik Fotoamatera“. On je bio prvi direktor Filmske direkcije Makedonije i prvi dopisnik za „Filmske novosti“ iz Makedonije. Radio je u Vardar filmu“ i u Etnološkom muzeju, a radni vijek završava 1969. godine u TV Skopju kao redatelj dokumentarnih filmova i televizijskih serija.

 

Cijeli životni, fotografski i filmski opus Drnkova je jedna velika priča o Makedoniji, uglavnom od 1940. godine do početka 21. stoljeća. Polazeći od njegovih prvih filmova „Borba s pijetlovima“ i Katolička procesija (1935), pa sve do zadnjih „Umorni putnik i „Zadnja putovanja (1961), te ogromne kolekcije fotografija, povijesni su svjedok i slika Makedonije. Kao primjer, njegove fotografije „Makedonac“ i Biška (Makedonski golf) obišle su svijet i približile su Makedoniju njemu.

 

Za svoj rad, nagrađen je s brojnim nagradama i priznanjima, među kojima najznačajnije su „11. Oktomvri“ za životno djelo (1994), Medalja za zasluge za Makedoniju (2008) i titula „Zograf kulture RM“ (2011). Kao što se navodi u obrazloženju za nagradu „Medalja za zasluge za Makedoniju: U povijesti makedonske kulture 20. stoljeća, Blagoja Drnkov stvorio je ogromni opus s više od 40.000 fotografija s kojima je postao osoba koja je istodobno i institucija. Njegova estetika odiše duhom trenutaka i situacija. Njegove su fotografije pune s detaljnom i uzvišenom živošću, a to je apriori zbog njegove visoke estetske motivacije.

 

Blagoja Drnkov jedini je makedonski autor čije je stvaralaštvo zabilježeno u Međunarodnoj enciklopediji fotografija – od 1839. godine do danas, objavljenoj u Švicarskoj 1985. godine, a u kojoj su zastupljeni najpoznatiji fotografi u svijetu od početaka fotografije do danas.