Mjesečne arhive: July 2013

Pećinske crkve u Makedoniji

Sv. Erazmo, Ohrid

 

Makedonija obiluje prekrasnim mjestima i građevinama, a među njih spada i jedna posebna vrsta crkava koje su izgrađene u unutrašnjosti pećina, odnosno stijena. Srednjovjekovne pećinske crkve i manastiri predstavljaju bogatu kulturnu, duhovnu i prosvjetiteljsku riznicu. Oni svjedoče o kreativnom potencijalu makedonskih slikara i graditelja, o monaškom životu, o značajnom vjerskom stvaralaštvu i drevnoj tradiciji istočno-kršćanske kulture. Radi toga, oni su sastavni dio neiscrpne kulturne baštine Makedonije.

 

Spoj pećine i crkve je neobično zanimljiv speleolozima i arheolozima, povjesničarima umjetnosti i onima koji poštuju drevne kulture. Kao rijetki fenomen sa svojom umjetničkom i povijesnom vrijednošću uspjevaju privući pozornost svjetske javnosti. Za pećinske crkve koristile su se prirodne pećine smještene visoko u stijenama. Svaka je od njih okružena prekrasnom prirodom i pravi je izvor mira i ljepote koja ih čini čarobnima i tajanstvenima.

 

Pećinske crkve počele su se pojavljivati ​​oko 9. stoljeća, a njihove slike datiraju uglavnom iz 13. i 14. stoljeća, te su usko povezani s kršćanskim učenjem – isihaizam. To je filozofija monaškog misticizma u Pravoslavnoj crkvi sa Istoka, koji se njegovao u makedonskim manastirima i pećinskim crkvama kao u svom autentičnom prostoru i razvio se u opće kulturni i socijalni pokret koji se duboko urezao u duh makedonskog srednjovjekovnog čovjeka. Anonimni ikonoslikari pripadali su balkanskim karakterističnim slikarskim školama. Njihove freske srodne su s fresko-slikarstvom u najpoznatijim manastirima. Oni daju pečat dijelu nekadašnjeg života. U ovim pećinama pojavili su se mnogi pustinjaci koji su se bavili čudesima i proroštvom. Prema sačuvanim rukopisima, osnivači monaškog života bili su Sv. Naum i Sv. Kliment.

 

Do sada je registrirano preko 50 pećinskih crkvi u Makedoniji, a od njih najbrojnije su u okolici Ohridskog i Prespanskog jezera, u kojima su živjeli i djelovali isihaisti. Ovakve crkve mogu se sresti i u okolici manastira Treskavec i Zrze, po donjem tijeku rijeka Babuna, Crna reka i Treska, ali i u Kumanovsko-kratovskoj regiji, te kod Tikveškog jezera. Ovi pećinski hramovi sa svojim koloritnim ikonostasima imaju neprocjenjivu vrijednost za njegovanje duha kršćanstva, kao i za posjetitelje koji dolaze na molitvu i sjedinjenje s Bogom.

 

Izložba “Stvaralaštvo makedonskih umjetnika u RH” – Zadar

2

 

 

 

Dana 26. lipnja 2013. godine u Zadru bila je otvorena izložba „Stvaralaštvo makedonskih umjetnika u Hrvatskoj“ u prostorijama Znanstvene knjižnice. To je kulturna manifestacija koja se u Hrvatskoj održava na nivou Zajednice Makedonaca u RH, a u Zadru je bila organizirana od strane MKD-a „Biljana“. Cijela izložba slika i grafika inspirirana je životom velikog Koče Racina i njegove zbirke „Bijela svitanja“.

Više o tome pročitajte u “Makedonskom glasu” br. 83.

16. Dani braće Miladinov u Osijeku i Đakovu

9

 

 

 

 

 

 

U organizaciji Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj i MKD-a „Braća Miladinovci“ iz Osijeka, 14. i 15. lipnja 2013. godine održani su „16. Dani braće Miladinov“ u Osijeku i Đakovu. Manifestacija je obuhvatila prvi dan polaganje vijenaca na mjestu rodne kuće biskupa J. J. Strossmayera uz nastup sekcija Društva, te predavanje prof. dr. Borislava Pavlovskog „Novi hrvatski prijevodi makedonskih književnih dijela“ i predstavljanje jubilarnih izdanja Zbornika braće Miladinov u Osijeku. Idući dan u Đakovu, uz tradicionalno polaganje vijenaca na grob biskupa J. J. Strossmayera i razgledavanje spomen-muzeja, održano je isto predavanje i predstavljanje, uz nastup glazbene skupine Društva.

Više o tome pročitajte u “Makedonskom glasu” br. 83.

Dani Glagoljaša u Istri

9

 

 

 

 

 

 

U povodu Dana Svetih braća Kiril i Metodij, MKD Istarske županije „Sv. Kiril i Metodij“ iz Pule, u suradnji sa Zajednicom Makedonaca u R. Hrvatskoj i pod pokroviteljstvom Savjeta za nacionalne manjine R. Hrvatske, dana 25. svibnja 2013. godine održalo je kulturnu manifestaciju „Dani Glagoljaša u Istri“. Manifestacija je bila odbilježena u Puli, u restoranu „Horizont“ s višesatnim kulturno-umjetničkim programom i s promocijom knjige poezije „Sjaj slomljenog kristala“ autorice Elizabete Petrovske.

Više o tome pročitajte u “Makedonskom glasu” br. 83.

22. Dani makedonske kulture – Sv. Kiril i Metodij – Split

7

 

 

 

 

 

 

„22. Dani makedonske kulture – Sv. Kiril i Metodij“ koje održava MKD „Makedonija“ iz Splita, a u organizaciji Zajednice Makedonaca u RH, ove 2013. godine počeli su 09., a završili 23. svibnja. Manifestacija je počela u Gradskoj knjižnici „Marka Marulića“ u Splitu dana 09. svibnja otvaranjem izložbe „Kočo Racin“ 20-tak makedonskih akademskih slikara. Dana 14. svibnja najstarije makedonske dnevne novine „Nova Makedonija“ u prostorijama Europskog pokreta u Splitu održale su svoju Svečanu akademiju. Odmah idući dan, 15. svibnja, bila je održana promocija knjige Saše Georgievskog „Makedonsko-hrvatska tangenta“ u prostorijama MKD-a „Makedonija“ u Splitu. U prostorijama Europskog pokreta u Splitu, dana 17. svibnja održana je tribina pod nazivom „Podjela Makedonije Bukureštanskim sporazumom 1913. godine“ s predavačima iz Instituta za povijest R. Makedonije iz Skopja. Manifestacija je završila dana 23. svibnja u Sjemeništu Splitsko-makarske nadbiskupije u Splitu gdje je bila održana Svеčana akademija MKD-a „Makedonija“.

Više o tome pročitajte u “Makedonskom glasu” br. 82. i 83.

Makedonski glas br. 83

M.G. 83.

Preuzmite Makedonski glas br. 83

Pozivnica: 110 godina ILINDEN

1

 

POZIVNICA – ILINDEN 2013

Vasil Tocinovski

3

 

Vasil Tocinovski (S. Stojakovo, Gevgelijsko, 22. kolovoza 1946.) je makedonski pisac, esejist, kritičar, književni povjesničar, antolog, autor za djecu i mladež, pisac udžbenika i prevoditelj. On je jedan od najplodnijih suvremenih makedonskih autora. Kao dobitik Racinove stipendije diplomirao je na grupi Povijest književnosti naroda SFRJ na Filozofskom fakultetu – Skopje (1965). Na istom je magistrirao i doktorirao. Dvadeset godina radio je na Televiziji Skopje (1965-1989), bio je privremeni upravnik na Institutu za folklor (1989-1992) i u Institutu za makedonsku književnost na Sveučilištu „Sv. Kiril i Metodij“ u Skopju.

 

Piše prozu i poeziju, kako i za djecu tako i za odrasle. Autor je 22 knjiga beletristike, 36 knjiga o makedonskoj književnoj povijesti, 57 redakcija i sl. Prevođen je na dvadesetak jezika. Osobit doprinos dao je u istraživanju makedonske književnosti iz 19. i prve polovice 20. stoljeća. Bio je glavni i odgovorni urednik najstarijeg makedonskog književnog časopisa „Sovremenost“ u Skopju. Redoviti je profesor najbrojnije svjetske katedre studenata makedonskog jezika na Sveučilištu u Rijeci.

 

Makedonskoj i svjetskoj javnosti poznat je kao znanstvenik, istraživač makedonske književne povijesti. U tom pravcu, ima veliku zaslugu u otkrivanju životne sudbine i književnih djela „dvodomnih pisaca“ makedonskog podrijetla, odnosno Makedonaca koji žive i stvaraju u stranoj jezičnoj sredini.

 

Dobitnik je najviših makedonskih državnih nagrada i priznanja: „Goce Delčev“, „Kliment Ohridski“, „Krste Misirkov“, „Dimitar Mitrev“, „Vanđa Čašule“, „Deveti Noemvri“, godišnja nagrada Grada Velesa, „Gemidžiite“ za životno djelo Grada Velesa, nagrada Kulturno-prosvetne zajednice Makedonije, nagrada Autorsko-pravne agencije Makedonije, „Zlaten prsten“, „Prozni majstori“, „Zlatno pero“ Književnih prevoditelja Makedonije i druge.

 

Venko Andonovski

1

  

Venko Andonovski (Kumanovo, 30. svibnja 1964.) je jedan od najpopularnijih makedonskih pisaca početkom 21. stoljeća. On je pripovjedač, romanopisac, dramatičar, pjesnik, esejist, kritičar i književni teoretičar. Završio je Filološki fakultet u Skopju. Doktor je filologije. Profesor je Filološkog fakulteta „Blaže Koneski“ u Skopju. Član je Makedonskog PEN centra. Član je Društva književnika Makedonije od 1990. godine.

  

Stvaralaštvo: „Nežnoto srce na varvarot“ (poezija, 1986), „Kvartot na liričarite“ (pripovijetke, 1989), „Freski i groteski“ (pripovijetke, 1993), „Adska mašina“ (drama, 1993), „Bunt vo domot za starci“ (drama, 1994), „Azbuka za neposlušnite“ (roman, 1994), „Matoševite zvona“ (kritika, 1996), „Tekstovni procesi“ (kritika, 1997), „Struktura na makedonskiot realističen roman“ (kritika, 1997), „Slovenskiot kovčeg“ (drama, 1998), „Dešifriranja“ (kritika, 2000), „Crni kuklički“ (drama, 2000), „Papokot na svetot“ (roman, 2000), „Kandid vo zemjata na čudata“ (drama, 2001), „Kinegonda vo Karlalend“ (drama, 2006), „Veštica“ (roman, 2006), „Granica“ (drama, 2008) , „Svetica na temninata“ (drama, 2010), „Olovo na pernica“ (drama, 2010).

  

Venko Andonovski dobitnik je nagrada: „Racinovo priznanje“, prva nagrada za roman nakladnika „Zumpres“ – Skopje, nagrada za najbolji dramski tekst na Makedonskim kazališnim igrama „Vojdan Černodrinski“ – Prilep, nagrada „Roman godine“ i nagrada „Balkanika“.

  

Slavko Janevski

1

  

Slavko Janevski (Skopje, 11. siječnja 1920. – Skopje 20. siječnja 2000.) bio je ugledni makedonski pripovjedač, romanopisac, pjesnik, filmski scenarist, esejist i slikar. U Skopju je završio osnovnu i strukovno-tehničku školu. Od 1945. godine bio je urednik prvog makedonskog lista za djecu „Pioner“, a zatim glavni urednik više književnih časopisa, kao što su časopisi „Titovče“, „Nov den“ i „Sovremenost“, književni časopis „Horizont“ i humorističko-satirički list „Osten“. Radio je i kao urednik u izdavačkim kućama „Kočo Racin“, „Naša kniga“ i „Makedonska kniga“. Janevski je ostavio trag i u makedonskoj kinematografiji, kao autor nekoliko filmskih scenarija.

  

S objavljenih 15 romana, 11 knjiga poezije, 6 knjiga priča, 8 dječjih knjiga i velikim brojem prepjeva, eseja i polemika, Slavko Janevski je možda najplodniji pisac u suvremenoj makedonskoj književnosti, čija su djela prevedena na mnoge jezike. Njegov roman „Selo iza sedam jasena“ (1952) prvi je roman objavljen na makedonskom jeziku. On pripada prvoj generaciji makedonskih pisaca nakon Drugog svjetskog rata, koja je postavila temelje suvremene makedonske književnosti. Godine 1946. u Skopju, Slavko Janevski, Blaže Koneski, Aco Šopov, Vlado Maleski i Kole Čašule formirali su Društvo pisaca Makedonije, koje je tada brojilo 7 članova. Zatim, Janevski je bio i predsjednik Društva. On je također bio član Makedonskog PEN Centra, predsjednik Vijeća SVP, kao i član MANU od njenog osnutka 1967. godine.

  

Slavko Janevski dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, uključujući: „AVNOJ“, „11. Oktomvri“, „Braća Miladinovci“, „13. Noemvri“, „Kočo Racin“, „Makedonsko slovo“, „Misla“ i „Miroslav Krleža“. On je također dobitnik dvije zlatne arene za scenarij na filmskom festivalu u Puli, za filmove „Vučja noć“ i „Makedonski dio pakla“. U spomen na njegova djela, 29. siječnja 2010. godine u parku „Žena-borec“ u Skopju otkriven je spomenik Janevskom, djelo akademika Tome Serafimovskog.