Mjesečne arhive: March 2013

Vevčanska kuća

5

 

Izgrađeno na strmoj padini ispod planine Jablanica, selo Vevčani je sinonim kulturne baštine kao što je stara ruralna drimkolska arhitektura (s kućama i građevinama iz 18. i 19. stoljeća), koju su lokalni pečalbari donijeli iz raznih krajeva svijeta. Autentični seoski ambijent u kombinaciji s gradskim uvjetima života, kao i brojne znamenitosti za tako malo mjesto, doprinose da se vevčani ponose njime. Vevčani broji 19 crkava, manastira i paraklisa (kapelica), a središnje mjesto zauzima crkva „Sv. Nikola“.

 

Kuća obitelji Kitanovci građena je od kamena i specijalnih kestenovih greda, u rumunjskom stilu, od 1898. do 1906. godine. Ona je najveća i najreprezentativnija kuća u Vevčanima. Imala je dolape, ormare, drvenariju na prozorima, a sastojala se od dva dijela, dvorišta oko nje, štale i kulice. Kuća je na prvom i drugom katu imala i kapke na prozorima. Od strehe, dio je krova bio s limom, a dio s crijepom. U kamenoj ogradi bili su ugrađeni „dulci“ iz kojih je dotjecala voda, a u kući je bio iskopan bunar.

 

Ručno izrađene stepenice od kestenovog drva u kući obitelji Pupinovci, sagrađena u 1880. godini od kamena i drva elemenata, vode prema čardaku i sobama s kamarima, seoskim ognjištima, škrinjama i antikvitetskim namještajem i pokućstvom. I kuće obitelji Duckinovci, Pljuškovci, Pešinovci, Daskalovci, Korunovci, Kalajdžievci, Kostojčinovci, Gogovci i Popovci, autentično prikazuju život vevčanaca u vrijeme Otomanske imperije, a istodobno su poznate i po različitim arhitektonskim stilovima gradnje donešenih u selo od pečalbara.

 

Čestitka

1

* * *

Svim prijateljima katoličke vjeroispovijesti

S R E T A N   U S K R S

* * *

želi Vam

* * *

Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj

* * *

Galička kuća

3

 

Arhitektura je jedna od glavnih obilježja Galičnika koja je bila odraz kulturnog i gospodarskog života stanovništva. Mijačko područje ima svoj specifičan stil planinske kuće prilagođene prema terenu, klimi, ekonomiji, građevinskom materijalu i slično. Strmi i amfiteatralni teren iskorišten je za izgradnju kamenih kuća na izohipsima terena. Kuće imaju oblik kubusa s blagim piramidalnim krovom. Sigurnost i funkcionalnost su ključni čimbenici u izgradnji.

 

Kuće su najčešće građene na tri kata. Prvi je kat trijem – štala za stoku i tamne vizbe (podrumi), gotovo ukopani u stijeni na kojoj je sagrađena kuća. Pod trijema najčešće je bio prekriven nabijenom zemljom ili kaldrmom prekrivena slamom ili sijenom gdje je ležala stoka, a vizbe su bile korištene za čuvanje prehrambenih proizvoda, kante sa sirom, vinske bačve, bačve sa zeljem, turšijom i drugo. Drugi je kat glavni stambeni prostor. Ovdje se nalazi prostorija s ognjištem gdje se priprema hrana. U starijim kućama, ona je zauzimala gotovo cijeli prostor, dok u novijima, ima više odaja. Treći je kat rezerviran za spavanje. Neke kuće imaju i takozvanu šarenu odaju, koja je služila za prijem gostiju te čardak. Katovi najčešće imaju centralno postavljene hodnike – „gizentiji“. Neke od kuća imaju i „paraklis“ – malu prostoriju s ikonama koja je služila za molitvu, što u biti predstavlja jednu vrstu domaće kapele.

 

Prozori na galičkim kućama povijesno su relativno rano ostakljeni. Oni su različite veličine. Koliko su niže, toliko su manji. Niski prozori zaštićeni su željeznim rešetkama. Kuće imaju dvoja ili troja ulazna vrata koja su obrađena rezanim kamenjem, što im daje jedinstveni šarm. Interijer galičkih kuća bogat je drvenim namještajem. Prijašnje su kuće bile slamenice, koje su bile građene od lomljenog kamena i drva te prekrivane slamom. Kuće koje se danas mogu vidjeti u Galičniku uglavnom su građene krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća od ruku najboljih graditelja iz rekansko – debarskog područja. Poznate su galičke kuće obitelji Muratoski, Filiposki, Gjinoski, Ravanoski, Meloski, Tomoski i druge.

 

Stojanče Andonov – Dito – slikar i kipar

2

 

Makedonski akademski slikar i kipar Stojanče Andonov – Dito rođen je u Kratovu 8. svibnja 1980. godine. Osnovnu i srednju školu završava u rodnom gradu Kratovo, a likovnu akademiju završava na Fakultetu likovnih umjetnosti na Sveučilištu „Sv. Kiril i Metodij“ u Skopju, u klasi renomiranog i uglednog profesora Rubensa Korubina.

 

Neposredno nakon diplome postavlja svoju prvu samostalnu izložbu u Domu kulture „Lazar Sofijanov“ u Kratovu. U 2010. godini i početkom 2011. godine, postavio je tri samostalne međunarodne izložbe u Sloveniji. Sudjelovao je na nekoliko makedonskih i međunarodnih likovnih kolonija. Živio je, radio i izlagao u Norveškoj i Nizozemskoj. Trenutno živi i radi u Makedoniji.

 

Poznati makedonski likovni kritičari i kulturni radnici o njegovim su djelima zabilježili:

Prof. Todor Maksimovski – Maksim, redovni profesor likovne umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Štipu, Sveučilište „Sv. Kiril i Metodij“ u Skopju: „Tijekom mog života i profesorske karijere nisam primijetio talentiranijeg umjetnika.“

 

Prof. Rubens Korubin, redovni profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti na Sveučilištu „Sv. Kiril i Metodij“ u Skopju: „Stojanče Andonov – Dito pripada našoj najmlađoj generaciji mladih umjetnika, svoj, strpljiv s onim što želi napraviti i iskren u ono što nam priopćuje. Njegove su slike rađene u snažnom realizmu koji proizlazi iz današnje dinamike života. Njegov iluzionizam je posebni zapis na predmetima koji su bili dio naše svakodnevice oblikovani generacijama i prepoznatljivi u svojoj osnovnoj upotrebljivosti. Kao kontrast prikazu umetnuti su delikatno dizajnirani dodaci.“

 

Dr. Duško Aleksovski, predsjednik svjetske Akademije umjetnosti u kamenu: „Činjenica da je umjetničko djelo mladog akademskog slikara Stojanče Andonova – Dito u njegovom rodnom gradu Kratovu uzrokovalo obogaćivanje duha naroda, govori o svestranom umjetničkom talentu kod mladog umjetnika. Premda glavnu inspiraciju gleda u mrtvoj prirodi koju maestaralno ovjekovječuje, ipak se osjeća njegova druga razvojna faza, odnosno unošenje univerzalne idejnosti u sljedećoj fazi njegovog stvaralaštva. Osjećam da nećemo dugo čekati kada će ovaj mladi talentirani umjetnik doseći slavu svjetski poznatih stvaralaca poput Velázqueza, Chardina, Caravaggioa.“

 

Izvor: Stojanče Andonov – Dito

Prilepska kuća

3

 

Prema jednoj legendi, ljudi koji su se počeli doseljavati na području grada Prilepa, svoje su kuće gradili prilepljene uz Markovu tvrđavu, pa radi priljepljenih kuća grad је i dobio svoje ime.

 

Od 17. stoljeća Prilep se počinje razvijati u veliki i lijepi grad. Stara gradska arhitektura je koncentrirana u centralnom gradskom području i podijeljena je u dvije skupine. Prva skupina su objekti s kraja 19. stoljeća koji su u duhu tradicionalne makedonske arhitekture, dok druga skupina obuhvaća objekte izgrađene početkom 20. stoljeća s dozom europskih stilova.

 

Najznačajniji objekt iz druge skupine objekata je kuća obitelji Bektešovci. Građena u europskom stilu 1923. godine od bitolskih majstora, dokaz je prilepske kulture i aristokracije u to vrijeme. Ima izgled crkvenog hrama, dva kata, podrumske prostorije, nekoliko soba, veliki salon s ukrašenim stropovima visokih skoro 4 metra, na kojima su bili obješeni kristalni lusteri. Unutrašnjost je bila ukrašena draperijama i zastorima od baršuna na čak 140 prozora, s crvenim tepisima i stazama na lakiranim drvenim podovima. Zidovi su ukrašeni bojama i ornamentima, s ugrađenim dolapima i škrinjama za skupljanje odjeće, a ugrađena je i peć za grijanje. Kuća ima prekrasnu fasadu koja je ukrašena s baroknim i renesansnim reljefima. Na ulazu su stupovi s ukrasnom gradnjom i raskošne mramorne stepenice, a u dvorištu su granitni isklesani blokovi i ograda od kovanog željeza, rađena od prilepskih kovača.

 

Kuća narodnog heroja Kuzmana Josifoskog – Pitu, sadašnji Memorijalni muzej, sagrađena je krajem 19. stoljeća. Ona je 1971. godine proglašena spomenikom kulture. Da spomenemo i kuće obitelji Baševci, Ačevci, Zojčevci, Čakovci i druge, koje odražavaju i prezentiraju tadašnju prilepsku gradsku arhitekturu.

 

Kratovska kuća

4

 

Osim kula i mostova, grad Kratovo ukrašavaju i veliki broj kuća s tipičnom starogradskom tradicionalnom makedonskom arhitekturom. Zbog svog položaja (ovaj stari rudarski grad nalazi se u ugašenom vulkanskom krateru), čvrsto natiskane kuće u uskim ulicama stepenasto su raspoređene jedna iznad druge i najčešće su građene od kamena i blata s drvenom konstrukcijom koja im omogućuje veliku elastičnost, te ujedno i čvrstoću.

 

Nadstrešnice i tavani kuća ukrašavali su se dekorativnim dašćicama. Čardaci su gotovo na svakoj kući naročito obilježje. Od samoga čardaka ovisilo je i oblikovanje kuće. U prizemlju kuća nalazili su se trijem, ekonomske prostorije i vizbe, a na katu su bile kuhinja, zimska odaja i manja prostorija. Ukoliko je postojao i drugi kat, tamo su bile gostinjske sobe. Drvene stepenice i vrata na kućama, jednokrilna ili dvokrilna, jedan su od najljepših i najobrađenijih detalja.

 

U prošlosti se gotovo u svakoj kratovskoj kući gradio amam, odnosno prostorija za kupanje. I unutrašnjost kuće bila je bogato ukrašena. Kao zasebnu prostoriju, ona je imala ognjište kojе je služilo za zagrijavanje prostorija i kuhanje hrane. Minderi za odmor nalazili su se u gostinjskim sobama i na čardaku. Ljepota kratovske kuće često je opisivana od poznatih putopisaca.

 

Poznate stare kratovske kuće su kuća Saraj, Šančeva kuća ili kuća obitelji Đurđinčevi koja je od svoga sadašnjeg vlasnika Stevče Donevskog obnovljena kao prva etno kuća u Osogovskom kraju, zatim kuće Josifa Daskalova, Efrema Karanova, kuće obitelji Gramatikovi, Gičevi, Spaikova kuća, Pazavanska, Manasova i druge.

 

Veleška kuća

2

 

Grad Veles ima specifičnu brdsko-kamenitu reljefnu strukturu koja je u 19. i početkom 20. stoljeća stvorila jedinstvenu velešku arhitekturu – kvalitetu prostornog i dekorativnog oblikovanja primjenom osnovnih lokalnih građevinskih materijala, kamena, drva i zemlje, u izgradnji na strmom terenu i kamenoj podlozi na kojima se u staroj gradskoj jezgri podizala veleška tradicionalna kuća.

 

Kuće su s izbočenim nadstrešnicama, fresko dekoracijama na vijencima, specifičnim oblogama na prozorima i vratima i s trokutastim kršenjem na krovnom vijencu. Imaju po dva ulaza, iz donje se ulice ulazi u prizemlje, dok se iz gornje ulazi na katu. Obično su s visokim prizemljem i s jednim ili dva kata. Kat je erkerno i asimetrično izbočen (na široj osnovi od prizemlja), sa skrivenim i ožbukanim kosnicama. Zbog pomanjkanja prostora i uskih ulica, kuće su građene u visinu, a da uhvate svjetlo, rađene su s puno prozora. Stropovi su ukrašeni rozetama, zidovi su s prostorima za spremanje odjeće, a po podovima je bilo mindera za sjedenje. Otvoreni je čardak obično okrenut prema dvorištu, a prostorije za boravak prema ulici.

 

Spomen kuće: Kuća Kasapovih poznata i kao „lebdeća kuća“ dominira starim dijelom Velesa i tipičan je primjer stare veleške arhitekture. Izgrađena je krajem 19. stoljeća, cijela je od kamena, s čardacima i pogledom na rijeku Vardar. Kuća Jordana Hadži Konstantinova – Džinot izgrađena je na lijevoj strani Vardara. Ona se odlikuje s arhitekturom u kojoj dominiraju zidovi od lomljenog kamena, žuta fasada, drveni stupovi i ograda. Čardak je na tri etaže i pravokutnog je oblika, izbočen iznad ulice. U kući Kosta Soleva – Racina prizemlje je sagrađeno od kamena, na katu dominira fasada u bijeloj boji, a krov je visok i pokriven crijepom. Dvokrilna drvena porta vodi do trijema koji povezuje kat, furnu, čardake i radionicu za lončarstvo. Čardak kuće je povezan s furnom, a od njega vode stepenice na gornji čardak. Gostinjska soba se nalazi na uglu kuće i erkerno je izbočena iznad ulice. Na prvom katu kuće Vasila Glavinova nalaze se dvije prostorije, velika gostinjska soba i čardak. Na drugom katu nalazi se čardak nepravilnog oblika. Sa svojim izbočenim erkerima visi nad ulicom. Prozori su drveni s horizontalnim i vertikalnim prečkama, s elementima baroka.

 

Druge poznate kuće sa starom veleškom arhitekturom su kuće obitelji Šukarevi, Matovi, Stojanovi, Gaberovi, Đorgovi, Apasievi, Šoptrajanovi i kompleks Varnaliite, odnosno tri kuće obitelji Paunovi, Prnarovi i Trenčovi.

Čestitka

1

Zajednica Makedonaca u RH

želi vam

Sretan Dan žena – 8. mart

Otvoren još jedan makedonski restoran

6

Makedonski restoran „ORO“

Kobiljačka 134, Sesvetski Kraljevec

Tel.: +385 1 58 01 482