Mjesečne arhive: April 2012

Skopje

4

  

Grb Grada Skopja ima formu štita, na kojem je gornja strana poluluk okrenut unutra, lijevi i desni gornji kut štita čine dvije kose linije, dok su donje strane vanjsko zaobljeni lukovi koji završavaju vrhom po sredini donje osi. U prostoru štita sadržani su: Kameni most s rijekom Vardar, Tvrđava Kale i sniježni vrhovi Šar Planine.

Zastava Grada Skopja je crvena, a u njenoj lijevoj gornjoj četvrtini, do koplja, nalazi se grb Grada utisnut žutom bojom.

 

Skopje je glavni i najveći grad u Makedoniji, a ujedno predstavlja administrativno politički, gospodarstveni, kulturni i obrazovno-znanstveni centar. Nalazi se na 21° 26′ istočne zemljopisne duljine i 42° sjeverne zemljopisne širine. Nadmorska visina u centru grada iznosi 240 m. Prostire se na 1818 km², u širini 9 km i u duljini 23 km. Gradsko područje obuhvaća površinu od 225 km².

 

Grad Skopje tijekom svoga postojanja u ovisnosti od povijesnih prilika, bio je imenovan različitim imenima. Antičko ime je Skupi. Najstarija svjedočanstva i arheološki pronalasci tvrde da je Skopje naseljen još od 4000 g. p.n.e.

 

Ljeta u Skopju su duga, suha i vruća, a zime hladne s puno maglovitih dana. Kroz skopsku dolinu protječe rijeka Vardar sa svojim pritokama: Treska, Pčinja, Markova Reka, Lepenec i Kadina Reka. Skopsku dolinu okružuju planine: Vodno, Karadžica, Osoj, Žeden i Skopska Crna Gora.

 

Prema novoj teritorijalnoj organizaciji, grad Skopje ima 668.518 stanovnika (66,75% Makedonaca), međutim oko 15% od toga predstavlja seosko stanovništvo zbog velikog broja sela u sastavu općine Saraj.

 

Dana 26. srpnja 1963. godine Skopje je bilo razrušeno od potresa od 9 stupnjeva po merkalijevoj ljestvici. Stara Željeznička Stanica, danas je muzej grada Skopja i simbol velikog potresa. Sat na stanici je zauvijek stopiran na fatalnih 5 sati i 17 minuta ujutro.

 

Turističke lokacije: Kameni most, Tvrđava Kale, Milenijski križ, Saborni hram „Sv. Kliment Ohridski“, Pravoslavna crkva „Sv. Spas“, Ulica Makedonija, Stara željeznička stanica, Muzej suvremene umjetnosti, Mjesto rodne kuće Majke Tereze, Stara turska čaršija, Mustafa-pašina džamija, Daut-pašina banja, Feudalna kula, Saat-kula, Kuršumli an…

Foto izvor: Build.mk

Martinke

7

 

Svakog 1. ožujka u čast „Bake Marte“ i dolaska proljeća, pletu se „martinke“. Martinka je crveno-bijela vrpca ispletena od bijelog i crvenog konca i vezana s čvorom. Bijela boja simbolizira časnost i iskrenost, a crvena svjetlost i ljubav. Martinke se vežu na procvalom drveću, na vrata, prozore, nose se kao narukvice, kao privjezak…

Ovaj je običaj došao s proslavljanjem praznika Ksantika s kojim su Makedonci vjerovali da se dešava „umivanje duša”, proštenje grijehova, dominacija probuđene proljetne svjetlosti nad zimskom tminom koja pritišće njihove duše.

 

Prema predaji, Ksantija je bila Božica svih cvijeća što cvatu u vrtovima, poljima i gorama. U nju je bio zaljubljen Bog Makedon. Ali, otkada su zle sile pretvorile Ksantiju u cvijet, Bog Makedon svako je proljeće tražio svoju ljubav na svim livadama i poljima, kraj svih bistrih potoka i rijeka, kod svih cvjetnih vrtova u svojoj omiljenoj zemlji – Makedoniji. U čast ove neobične i nesretne ljubavi Boga Makedona i Božice Ksantije, Makedonci su prvi proljetni mjesec nazvali Ksant, a proljetni praznik Ksantika.

Ksantika je jedno od najsvjetlijih obilježja staro-makedonskih narodnih običaja, koja sa svojom čarobnom moći ujedinjuje duše Makedonaca u zajedničkim težnjama za opstanak i bolji život. Makedonci ju slave kao praznik proljeća, ljubavi, cvijeća i ljepote. Ali, na žalost, u današnje se vrijeme skoro ništa ne zna o ovom duhovnom prazniku koji je u staro vrijeme bio sinonim makedonskog identiteta. Makedonski vojnici, Ksantiku su slavili odjeveni u svečanoj makedonskoj odjeći, pjevali i igrali makedonske pjesme i ora, čime su isticali svoju osobitost, u odnosu na vojnike, pripadnike drugih naroda.

 

 

Izvor: Bijonse blog

Sedlarstvo

6

 

Sedlarstvo je jedan od starijih zanata. To je izrada sedla (samara) za konje i magarce. Alat se sastoji od ručno izrađenog drvenog i željeznog alata. Majstori koriste jasenovo ili bukvino drvo, platno od jute, štavljenu janjeću ili ovčiju kožu i slamu. Zimi se pravi priprema, a ljeti spajanje samara. Sa struganjem drveta, sedlari prave prednji (oblak) i zadnji dio (krst) od kobilice samara, u kojoj se umetaju izglađene gredice (štice). U tom drvenom okviru, sedlari postavljaju jutene ili kožne jastuke punjene sa slamom. Samare šiju ručno, sa specijalnim iglama.

U prošlom stoljeću ovaj je zanat bio važan dio društvenog života. Samari su bili traženi, a zanat premda težak, bio je unosan. Bio je najzastupljeniji u ruralnim sredinama. Magarci i konji su služili ljudima da putuju i prenose robu. Danas u Makedoniji sedlarstva skoro i nema, stoga još jedan zanat polako izumire.

 

Lončarstvo

1

 

Lončarstvo je zanat iz stoljetne makedonske tradicije. Korijeni lončarstva u Makedoniji datitaju još iz prapovijesti, pa preko antičkog, bizantskog i otomanskog doba mogu se vidjeti i danas. O tome svjedoči keramika koja se pronalazi na arheološkim lokalitetima i prezentira umjetnički izričaj nekog razdoblja.

Ovaj tradicionalni zanat koji je uspio preživjeti stoljeća izazova njeguje se i danas. U prošlosti s lončarstvom su se bavile siromašne obitelji. Lončar je bio i Kočo Racin, jedan od najvećih makedonskih pjesnika.


Lončari izrađuju vrhunska djela i svaki je proizvod unikatan i ima jedinstvenu vrijednost. Lončarsko se posuđe izrađuje od gline, najčešće na lončarskom kolu pokretano s nogom i dekorirano je na primitivni način, boja, grafit i primjena reljefnih motiva. Izrađeni bardaci, stomne, tave, grninja i drugi proizvodi suše se i peku u specijalnim pećima. Sa svojim raznolikim oblicima i bogatom dekoracijom, oni su odraz prave umjetnosti i bogate mašte.

Danas, lončarski su proizvodi još uvijek traženi na tržištu što održava tradiciju, ali i zanat. Osim za potrebe domaćinstva, oni služe i kao ukras u domovima zaljubljenika u tradiciju, pričaju o povijesti i nose duh makedonske umješnosti.

 

Bubanj

1

Bubanj (tapan) je tradicionalni makedonski narodni instrument iz skupine udaraljki, napravljen od bukvinog, orahovog ili kestenovog drveta i pokriven štavljenom ovčjom ili kozjom kožom s obje strane. Kože su razapete preko dva obruča i zategnute užadima koji dijagonalno idu od jednog do drugog obruča. On se svira s dvije posebne palice: kukuda i pračka (štap). Kukuda se pravi od orahovog drveta i po formi je nešto nalik na cijev. Pračka je tanka, i pravi se obično od psećeg drena ili vrbe. Bubnjar čuva bubanj naramljen s remenom u malo pognutom položaju da može udarati kukudom s jedne strane, a pračkom s druge. Kože se zatežu s povlačenjem užadi naviše, jedno po jedno. Predviđen je da izdrži težinu odraslog čovjeka pri izvođenju narodnih igara i ora.

O bubnju se znalo još u neolitiku. U Makedoniji postoje srednjevjekovni zidni crteži (između 14. i 16. stoljeća) s bubnjarima i drugim glazbenicima. Rijetko se koristi kao solo instrument. Obično se svira zajedno s drugim instrumentima, osobito sa zurlama. Ovaj način sviranja rezultira mješavinom dubokih i visokih zvukova, s kompleksnim ritmom i nepredvidljivim ritmičkim izražajem.

 

Makedonski narodni vezovi i nakit

1

„Narodni vez i narodna nošnja su dostojni pandan najvećih dostignuća narodne poezije i narodne glazbe. I u njima, u tim prekrasnim raznobojnim i različitim odjevnim predmetima, tekstilnim ukrasima i ornamentima, narod je kroz stoljeća prelijevao i izražavao svoje neokaljane talente, čežnje, želje i nadanja i ostavio je dugotrajne tragove na svojem uzdignutom umjetničkom ručnom radu, ali i znanju“ (Krste Petkov Misirkov)

.

 

Glavne karakteristike makedonskih narodnjih nošnji su vezovi (s raškošnim geometrijskim i cvjetnim šarama), aplikacije, pletene šare, bordure, srma i pletenice, kao i nakit, uglavnom izrađen od metala, srebra, perli i plodova prirode.

 

S ljepotom kreacije, vještine kombinacija boja i tehnika, makedonski vezovi i dan danas predstavljaju jednu od najznačajnijih etnoloških vrijednosti. Tehnike i vezovi razvijali su se i njegovali na cijelom teritoriju Makedonije. Osobito je impresivan mijački vez koji u sebi spaja više tradicionalnih elemenata stare kulture. U njegovom koloritu dominira crvena boja. Crna boja dominira u vezovima koji potječu iz Skopske Crne Gore i Donjeg Pologa. U koloritu makedonskih vezova zastupljene su i druge boje kao zelena, žuta ili tamno plava. Karakteristika makedonskih vezova su gusto izvezene površine i specifični ornamenti i motivi. Tradicionalno za izradu makedonskih vezova koristili su se većinom vuneni konci i konci obojeni s prirodnim sredstvima za bojanje. U nekim područjima kao Polog i Poreče za izradu vezova koristila se srma.

 

Makedonski narodni plesovi

1

 

Makedonski narodni plesovi imaju važno mjesto u makedonskom folkloru i glazbenoj tradiciji. Preko svojih tradicionalnih ora i pjesama makedonski narod izražava svoje osjećaje, radosti i tuge. Ovisno od stila, koreografije i običaje vezane s njima, ona se mogu podijeliti na zapadna, jugozapadna, južna, sjeverna i istočna. Također, razlikujemo obredne i svjetovne igre. Obredne su dodolske, koledarske, rusalijske i dr. U svjetovne igre spadaju one koje su povezane sa životom i radom naroda kao što su: borbene, svadbarske, žetvarske, ljubavne i dr.

Makedonska ora su brojna i različita. Obično se igraju u vrijeme praznika, svadbi, na sredselu, ispred crkvi, škola i kuća. Glazba za ova ora izvodi se na harmonici, bubnju (tapan), klarinetu, violini, gajdama, tamburi, zurli, kavalu, tarabuci, defu (dajre,) kao i na drugim narodnim i tradicionalnim instrumentima.

Ovo su neka od poznatijih narodnih ora:

Teškoto – muško oro iz zapadnog dijela Makedonije koje prikazuje rastanak pečalbara s njihovim porodicama.

Aramiskoto – muško oro koje prikazuje hrabrost i junaštvo mladih u borbi protiv tiranije.

Nevestinskoto – žensko oro kada nevjesta igra svoj zadnji ples u domu njezinih roditelja i prvi u njezinom novom domu, u kući zeta.

Kopačka – muško oro u kojem se izražava istrajnost ljudi koji rade u polju. Naime, nakon teškog cjelodnevnog rada u polju i po dolasku doma, ljudi nastavljaju neumorno igrati.

Tresenica – žensko oro koje prikazuje vijenje i njihanje njihovih nošnji, odnosno miraz, na vjetru u proljetnim mjesecima.

Dračevka – mješovito, muško-žensko brzo i poletno oro, jedna vrsta nadigravanja između muških i ženskih plesača.

Manastir „Sv. Naum“ – Ohrid

13

 

Manastirski kompleks „Sv. Naum“ nalazi se na oko 29 km od Ohrida u stijenama iznad Ohridskog jezera. Okružen božanstvenom prirodom, između beskrajnog plavetnila jezera i visokog planinskog masiva Galičica, stoji kao svjedok srednjeg vijeka i zrači ljepotom, kulturom, poviješću i tradicijom. Najljepši dio kompleksa je predivna crkva od kamena i opeke u obliku upisanog križa.

 

Sv. Naum Ohridski, suvremenik Sv. Klimenta Ohridskog i jedan od najznačajnijih učenika Sv. Kirila i Metoda, bio je poznat po svojoj čudotvornoj iscijeljiteljskoj moći. On je izgradio crkvu posvećenu Svetim Arhanđelima Mihaila i Gavrila, u 9. stoljeću. U 910. godini, nakon smrti, Sv. Naum je bio pogreban u u maloj kapeli u crkvi koja je ukrašena impresivnim freskama koje prikazuju njegov život i čuda. Na stubovima ima ostataka od napisa na glagoljici i ćirilici iz 10. stoljeća, što svjedoči o počecima slovenske pismenosti.

 

U vrijeme turske vladavine, crkva je bila potpuno razrušena. Današnja crkva bila je izgrađena u razdoblju između 16. i 17. stoljeća na temeljima stare crkve. Sadašnje freske na zidovima crkve bile su naslikane 1806. godine. Interesantni element u crkvi je i njezin ikonostas u pozlaćenoj rezbi, izrađen 1711. godine, zajedno s većinom ikona.

 

U manastiru „Sv. Naum“ dolaze brojni prolaznici posjetiti grob svjetitelja. To je utočište za bolesne, osobito za one s duševnim bolestima. I danas, kada stavite uho na njegov grob, čuje se kucanje njegovog srca.

 

Manastir krase i prelijepi pauni ili rajske ptice koje se smatraju simbolom kršćanstva i kojih ima u izobilju. Kažu da se njihovi krikovi čuju čak do izvora Crnog Drima. Tako puno ljepote na jednom mjestu. Ovdje ćete sigurno pronaći svoj duhovni mir…

 

Narodne poslovice

1

  • Svaka strana trave ima svoju kap rose.
  • Gledam te ko slavuja, pjevaš mi ko gavran.
  • Tko rano rani, dvije sreće grabi.
  • Prijatelj u nevolji vrijedi zlata.
  • Željezo se kuje dok je vruće.
  • Istina je sjajnija od sunca.
  • Bolje nikada ne započeti, nego nikada ne završiti.
  • Ni češnjak jeo, ni češnjak mirisao.
  • Tko je pametan, ne stavlja ruku između čekića i nakovnja.
  • Voda spava, neprijatelj ne spava.
  • Velika riba veliku vodu traži.
  • Od jedne iskre velike vatre neće biti.
  • Časna smrt sav će život proslaviti.
  • Gdje ne pomaže riječ, tamo ni štap neće pomoći.
  • Hrani psa da te laje.
  • Mlin ne melje s vodom koja je već istekla.
  • Ljutnja je vragu molitva.
  • Orao se vije u visinama, a svinji je mjesto u blatu.
  • Tko sije dobrotu – žanje dobrotu.
  • Vinograd ne traži molitvu, traži motiku.
  • Jedno kroje miševi, a drugo kroji mačak.
  • Dobra djela teško idu, a zla zvone kao zvona.
  • Gatala baka da nema leda, a ujutro snijega do koljena.
  • Gdje ima snage, nema pravde.
  • Ništa ne koristi trčati – treba se na vrijeme poći.
  • Ono što ne voliš za sebe, ne misli ni drugome.
  • Između riječi i djela, dugi je put.
  • Prvo pogledaj drvo, pa poslije sjedi ispod njega.
  • Zdravlje je najveće bogatstvo čovjeka.
  • Povrijedi me istinom, ali me nikada ne tješi s lažima.
  • Nisu loša vremena, nego čovjek.
  • Bijeli novci za crne dane.
  • Što je tražio, to je i našao.
  • Svaki lonac ima i poklopac.
  • Magarca su pozvali u svatove, da nosi drva i vodu.
  • Lako je razboliti se, teško je ozdraviti.
  • Tuđa kokoš veća jaja snesla.

Pita od špinata sa sirom

2

Sastojci

800 g gotovih kora, 300 g špinata, 500 g bijelog slanog sira, 5 jaja, 1 dl kiselog vrhnja, ulje, mlijeko, sol

Priprema

Operite i nasjeckajte špinat i kratko ga prokuhajte. Kuhani špinat dobro ocijedite i pomiješajte s dobro izmučkanim jajima i usitnjenim sirom. Dodajte vrhnje, posolite i zajedno promiješajte. U nauljenoj tavi stavite koru, poškropite ju uljem i premažite filom. Tako postupajte dok ne potrošite kore i fil. Zadnju koru poškropite uljem i mlijekom i pitu pecite u ugrijanoj pećnici pola sata. Poslužiti s jogurtom.

Pita od špinata, poriluka i sira

Sastojci

500 g gotovih kora, 800 g špinata, 4 poriluka, 250 ml mineralne vode, 3 jaja, 300 ml slatkog vrhnja, 100 g feta sira, ulje, sol, papar

Priprema

Očistite špinat, kratko prokuhajte, procijedite i sitno nasjeckajte. Očistite poriluk, nasjeckajte ga na kocke i propržite. Zatim u posudi sa špinatom dodajte proprženi poriluk, izgnječeni sir, jaja i vrhnje, 70 ml ulja te posolite i popaprite, pa miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu. Tavu za pečenje nauljite, te stavite dvije kore. Poprskajte ih s filom, pa stavite koru i ponovo poprskajte s filom. Redajte dok ne potrošite namirnice. Na vrhu stavite zadnju koru, te prelijte mineralnom vodom i pecite na temperaturi od 200 stupnjeva oko 40 minuta.

Pita od špinata s lukom i sirom

Sastojci

500 g tanjih kora, 250 g smrznuti ili svježi špinat, 2 mlada luka, 3 režnjeva češnjaka, 50 g feta sira, 3/4 čaše mlijeka, jaje, žlica kukuruznog škroba, maslinovo ulje, origano, sol

Priprema

U tavi propržite luk i češnjak oko 5 minuta. U posebnoj posudi pomiješajte mlijeko, škrob, origano, špinat, feta sir i jaje, pa u smjesi dodajte i luk. Ugrijte pećnicu na 180 stupnjeva, a tavu u kojoj ćete peći pitu pospite maslinovim uljem, stavite nekoliko gotovih kora na dnu, a zatim stavite od smjese ravnomjero po cijeloj kori i pokrijte ju s još dva sloja kora. Ponovite dok ne potrošite cijelu smjesu. Na kraju, gornju koru premažite s malo maslinovog ulja. Pecite dok pita ne dobije zlatno-smeđu boju, oko 30 min. Kada ju izvadite iz pećnice, pokrijte pitu s krpama oko 10 min, a zatim izrežite ju na kocke i servirajte.